Tijekom posjeta talijanskom predsjedniku Giorgiu Napolitanu 14. studenoga, papa Franjo je između nekoliko važnih poruka, također progovorio i o Božjem milosrđu, solidarnosti i nadi.
“Glavna je zadaća Crkve svjedočiti Božje milosrđe i hrabriti velikodušnu solidarnost kako bi se otvorila budućnost nade; jer – napomenuo je Sveti Otac – tamo gdje se povećava nada, povećava se također snaga i zauzimanje u izgradnji čovječnijega i pravednijega društvenog i građanskog poretka, te se pojavljuju nove snage za održivi i zdravi razvoj.” (Tekst preuzet sa stranicehttp://hr.radiovaticana.va/news/2013/11/14/papa_posjetio_talijanskoga_predsjednika_giorgia_napolitana/cro-746672 s internetske stranice Radio Vatikana)
Čitajući ove Papine riječi možemo uočiti zanimljivu poveznicu. Glavne odlike štovanja Božjeg milosrđa su: pouzdanje u Božje milosrđe i milosrđe prema bližnjima. Kada Papa ovdje govori o svjedočenju Božjeg milosrđa, on također govori o hrabrenju, solidarnosti i nadi. Pošto je štovanje Božjeg milosrđa u novim oblicima novijeg datuma, ne znamo je li Papa prethodno detaljno upućen u ove teološke definicije odlika štovanja Božjeg milosrđa. Ali i da nije, po ovim njegovim riječima možemo zaključiti kako je duh tako istinskog štovatelja Božjeg milosrđa, već sam u sebi spoznao i živi te odlike, pa onda ni ne čudi kada u prilikama poput ove govori o njihovoj potrebi.
Milosrdni Isus 