“Sjećam se kako sam za vrijeme rata – dok sam bio radnik u tvornici Solvay, što je bila u blizini samostana u Lagiewnikima – više puta išao na grob sestre Faustine koja tada još nije bila proglašena blaženom. Kod nje je sve izvanredno jer je bilo nepredvidivo kada se uzme u obzir da je ona bila tako skromna djevojka. Zar sam u to doba mogao i zamisliti kako ću je moći prvo proglasiti blaženom, a potom i svetom?
Stupila je u samostan u Varšavi. Premještena je potom u Vilnius i, na kraju, u Krakow. Upravo je ona, nekoliko godina prije rata, imala veliko viđenje Milosrdnog Isusa koji ju je pozvao da bude apostolkom štovanja Božjeg milosrđa, što se je potom posvuda u Crkvi i raširilo. Sestra Faustina umrla je 1938. Odatle je, iz Krakowa, štovanje Milosrđa Božjega ušlo u velik niz događaja svjetskih razmjera. Kada sam postao nadbiskupom, povjerio sam velečasnomu profesoru Ignacyju Rozyckome da prouči njezina djela. Najprije nije htio. Potom je temeljito studirao dostupne isprave. Na kraju je izjavio: “To je predivna mistična duša.””
Iz knjige “Ustanite, hajdemo!”, pape Ivana Pavla II.
Kao nadbiskup u Krakowu 1978. dao je prvo službeno Crkveno odobrenje za pobožnost Božjem milosrđu. Kanije kao papa 1981. objavljuje enickliku “Bogat Milosrđem” u kojoj piše: “Vazmeni Krist je konačno i vječno utjelovljenje milosrđa, njegov živonosni znak: ujedno povijesni i eshatološki znak spasenja. U istom duhu bogoslužje vazmenog vremena stavlja u naša usta riječi psalma: Misericordia Domini in aeternum cantabo, “o milosrđu Gospodnjem pjevat ću do vijeka”.” Na osminu Uskrsa 1993. proglašava Faustinu Kowalsku blaženom, a na osminu Uskrsa 2000. proglašava je svetom. U samoj homiliji na misi kanonizacije ustonovio je blagdan Božjeg Milosrđa, kao blagdan obvezan za cijelu Crkvu. 2002. u Krakowu posvećuje čovječanstvo Božjem milosrđu ovim riječima: “Bože, Oče milosrdni, ti si nam svoju ljubav objavio po svome Sinu Isusu Kristu, ti izlijevaš na nas Duha Svetoga Tješitelja. Tebi Oče, povjeravamo sudbinu svijeta i svakog pojedinog čovjeka. Smiluj se nama grešnicima, izliječi našu slabost i odagnaj svako zlo od nas. Dopusti, Oče, da svaki stanovnik zemlje iskusi tvoje milosrđe i da u tebi, Trojedini Bože, uvijek pronalazi izvor nade i smilovanja. Vječni Oče, po muci i uskrsnuću tvoga Sina, molimo te, budi milosrdan nama i cijelome svijetu. Amen.”
Preminuo je 02. travnja 2005., noć uoči blagdana Božjeg milosrđa. Njegov osobni tajnik, kardinal Dziwisz izjavio je: “Prije smrti slavio je misu od nedjelje Božjeg milosrđa. Pričestio se sa nekoliko kapljica Kristove krvi kako bi se pripravio za prijelaz u drugi život. Potom je molio Jutarnje pohvale, Službu časova. Volim se sjetiti kako je u posljednjim minutama molio molitvu od sljedećeg dana, nedjelje Božjeg milosrđa. I umro je moleći upravo jutarnje pohvale od blagdana Božjeg milosrđa. Tako čitav njegov život, od početka do kraja, bio je sjedinjen s otajstvom Božjeg milosrđa. Na taj nam je način dao program za ovo tisućljeće: Božje milosrđe. Svijet neće imati mira ako se njemu ne okrene.”(Intervju za L´Osservatore Romano) Proglašen je blaženim 01. svibnja 2011. na Nedjelju Božjeg milosrđa, a svetim također na Nedjelju Božjeg milosrđa, 27. travnja 2014.
Spomendan mu slavimo 22. listopada.
Milosrdni Isus 