Da bi pobožnost Božanskom milosrđu zadobila smisao i vrijednost u čovjekovu životu, potrebna su dva temeljna stava čovjekova srca:
1. Pouzdanje u Božje milosrđe
2. Iskazivanje milosrđa bližnjima
Pouzdanje u Božje milosrđe
Pouzdanje nam ukazuje na stav koji bismo trebali imati prema Bogu. Ono se ne sastoji samo od gajenja nade, nego i od žive vjere, poniznosti, ustrajnosti i pokajanja za počinjene grijehe. To je zapravo stav djeteta koje bezgranično vjeruje u milosrdnu ljubav i svemoć nebeskog Oca u svakoj situaciji.
Pouzdanje je toliko važno u pobožnosti Božanskom milosrđu da bez njega niti ne može postojati pobožnost, a naše štovanje Božanskog milosrđa je zapravo prvi i značajniji način izražavanja pouzdanja. Samo iskazivanje pouzdanja, čak i bez primjene drugih oblika pobožnosti, već jamči duši koja se pouzdaje da će primiti Božju milost.
„Neshvatljive milosti podijelit ću onim dušama, koje poklone povjerenje Mojem milosrđu.“ (Dn 687)
„Neka se sve duše s velikim povjerenjem približavaju moru milosrđa. Grešnici će doživjeti opravdanje a pravednici učvršćenje u dobru. Tko položi svoje pouzdanje u Moje milosrđe, njegovu ću dušu u času smrti ispuniti Mojim mirom“ (Dn 1520)
Pouzdanje nije, dakle, samo bit ili duša ove pobožnosti, nego i uvjet za stjecanje milosti.
„Iz Mojeg milosrđa crpu se milosti samo jednom posudom – a to je povjerenje. Što se više duša pouzdaje, to ga ona više dobiva. Duše, koje se bezgranično pouzdaju, Meni su velika radost, jer u takve duše izlijevam sva Moja blaga milosti.“ (Dn 1578)
„Sretna je ona duša koja se povjerava Mojem milosrđu, jer ja se Sam brinem za nju.“ (Dn 1273)
„Reci im da ni jedna jedina duša nije bila razočarana ili postiđena, koja je zazvala Moje milosrđe. Duša koja se pouzdaje u Moju dobrotu, posebno Mi se sviđa.“ (Dn 1541)
Evo još nekih Isusovih riječi o pouzdanju što ih je sestra Faustina zapisala u svome Dnevniku:
„Kako mnogo ljubim duše koje se potpuno pouzdavaju u Mene – za njih Ja činim sve“. (Dn 294)
„Najdraža mi je duša koja čvrsto vjeruje u Moju dobrotu i savršeno se pouzdaje u Mene. Njoj darujem svoje povjerenje i sve zašto me moli.“ (Dn 453)
„Kćeri moja, osigurat ću ti sigurno uzdržavanje od čega ćeš živjeti. Tvoja obveza je savršeno se pouzdavati u Moju dobrotu, a Moja obveza je tebi dati sve što ti je potrebno. Činim sebe ovisnim o tvom povjerenju. Ako tvoje povjerenje bude veliko, onda Moja velikodušnost neće znati ni za kakve granice.“ (Dn 548)
„Tko se pouzdaje u Moje milosrđe neće se izgubiti, jer sve njegove stvari su Moje a njegovi neprijatelji razbijaju se o podnožje mojih nogu.“ (Dn 723)
„Ohrabri duše za veće pouzdanje u Moje neiscrpivo milosrđe. Slaba i grešna duša ne treba se bojati približiti Meni, i kad bi imala više grijeha nego pijeska na zemlji. Sve ponire u bezdanu Mojeg milosrđa.“ (Dn 1059)
„Kad mi se približi duša s povjerenjem, ispunjam je tako ogromnom milošću, da je ona ne može sama u sebi primiti i izručivati će je na druge duše.“ (Dn 1074)
„Prije će postati ništavilom nebo i zemlja, nego da pouzdavajuću dušu ne bi obuzelo Moje milosrđe.“ (Dn 1777)
Iz Katekizma Katoličke Crkve o pouzdanju:
1817 Ufanje (nada) je bogoslovna krepost po kojoj čeznemo za nebeskim kraljevstvom i vječnim životom kao za svojom srećom, stavljajući svoje pouzdanje u Kristova obećanja i oslanjajući se ne na svoje sile, nego na pomoć milosti Duha Svetoga. „Držimo nepokolebljivim ispovijedanje naše nade, jer je vjeran Onaj koji je obećao“ (Heb 10,23). Duh Sveti je bogato izliven „na nas po Isusu Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga“ (Tit 3,6-7).
2738 Objava molitve u naumu spasenja uči nas da se vjera oslanja na Božje djelovanje u povijesti. Sinovsko povjerenje potaknuto je njegovim najizvrsnijim djelom: mukom i uskrsnućem njegova Sina. Kršćanska je molitva suradnja s njegovom providnošću, s njegovim nacrtom ljubavi za ljude.
2739 U svetog Pavla, to je povjerenje smiono, utemeljeno na molitvi Duha u nama i na vjernoj ljubavi Oca koji je za nas predao svoga Sina jedinca. Preobrazba srca koje moli prvi je odgovor na našu prošnju.
Iskazivanje milosrđa bližnjima
Milosrđe ukazuje na stav koji bismo trebali imati prema svakom ljudskom biću. Da bi iskazivali milosrđe bližnjima, poput s. Faustine, prvo se i sami trebamo odlikovati pouzdanjem u Božje milosrđe.
„Moja kćeri, kad preko tebe tražim od ljudi štovanje Mojeg milosrđa, ti se moraš kao prva odlikovati povjerenjem u Moje milosrđe.“ (Dn 742)
Potom naša djela milosrđa trebaju izlaziti iz ljubavi prema Bogu. Tako nadahnuti Božjim milosrđem i osjećajima njegova srca trebamo iskazivati milosrđe svakom bližnjem koji se nalazi u duhovnoj ili tjelesnoj potrebi.
„Od tebe tražim djela milosrđa, koja trebaju izlaziti iz tvoje ljubavi prema Meni. Milosrđe trebaš pokazivati uvijek i posvuda svojim bližnjima. Pred tim se ne možeš izvlačiti, ni izgovarati, ni ispričavati se.“ (Dn 742)
Isus nas uči da to možemo činiti djelom, riječju i molitvom.
„Dajem ti tri mogućnosti za iskazivanje milosrđa bližnjem: prvo – djelo; drugo – riječ; treće – molitva. U ta tri stupnja sadržana je punina milosrđa. Ona je neoboriv dokaz ljubavi prema meni.“ (Dn 742)
Kada nismo u mogućnosti to činiti djelom ili riječju, uvijek možemo moliti za tu osobu, te tako činiti milosrđe u duhu. Na taj način milosrđe mogu iskazivati sve duše.
„Veliku je krivicu Meni učinio svijet. Čiste duše mogu je izmiriti žrtvom čineći milosrđe u duhu.“ (Dn 1317)
„Ali zapiši to i za mnoge duše što se ponekad užasavaju, jer nemaju nikakvih materijalnih dobara kojima bi mogli iskazati milosrđe. Veliku vrijednost ima milosrđe duha, za koje se ne mora imati ni dopuštenje, ni spremišta. Ono je dostupno svim dušama.“ (Dn 1317)
Taj stav aktivne ljubavi prema bližnjima je također uvjet za stjecanje milosti.
„Ako duša nije milosrdna na neki način neće doživjeti Mojeg milosrđa na Sudnjem danu. Ako pak duše žele sakupljati vječna blaga, predusrest će milosrđem Moj sud i neće biti suđene.“ (Dn 1317)
Gospodin želi da oni koji ga štuju čine djela milosrđa.
„Budi uvijek milosrdna, kao što sam ja milosrdan. Ljubi sve iz ljubavi prema meni, i najgore neprijatelje, da bi se mogla odraziti u tvom srcu sva punina Mojeg milosrđa.” (Dn 1695)
„Ja želim da tvoje srce postane boravištem Mojeg milosrđa. Ja želim, da se ovo milosrđe preko tvojeg srca izlije na cijelu zemlju. Tko se tebi približi, neka ne ode bez povjerenja u Moje milosrđe koje toliko želim dušama.“ (Dn 1777)
Po uzoru na život s. Faustine, milosrđe ćemo najviše iskazivati najpotrebnijima: siromašnima, grešnicima, umirućima i dušama u čistilištu. Siromašnima trebamo pomagati u njihovim potrebama; za grešnike trebamo moliti milost obraćenja; za umiruće milost pouzdanja u Božje milosrđe, jer upravo im je to pouzdanje u njihovim posljednjim časovima života najpotrebnije; a za duše u čistilištu moliti ćemo olakšanje i utjehu u njihovim mukama. Učinimo svaki dan barem jedno djelo milosrđa.
Iz Katekizma Katoličke Crkve o djelima milosrđa:
2447 Djela milosrđa jesu djela ljubavi kojima pritječemo u pomoć bližnjemu u njegovim tjelesnim i duhovnim potrebama. Poučavati, savjetovati, tješiti, bodriti, djela su duhovnog milosrđa, kao i praštati i strpljivo podnositi. Djela tjelesnog milosrđa jesu poglavito nahraniti gladne, ugostiti beskućnike, odjenuti one koji trebaju odjeće, pohoditi bolesne i utamničene, pokopati mrtve. Među tim djelima, milostinja dana siromasima jedno je od glavnih svjedočanstava bratske ljubavi: ujedno je i vršenje pravde koje je Bogu milo: Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako (Lk 3,11). Dajte za milostinju ono iznutra, i gle – sve vam je čisto (Lk 11,41). Ako su koji brat ili sestra goli, bez hrane svagdanje, pa im tkogod od vas rekne: „Hajdete u miru, grijte se i sitite“, a ne dade im ono što im je potrebno za tijelo, kakva korist od toga? (Jak 2,15-16).
Milosrdni Isus 