Odlomci iz Dnevnika
„Jednom, u noći, dođe k meni jedna od naših sestara koja je prije dva mjeseca umrla. Ona je pripadala prvom koru. Vidjela sam je u strašnom stanju – sva u vatri, s licem iskrivljenim od bola. To je samo kratko trajalo, onda je nestala. Strah mi probode dušu, jer nisam znala gdje ona trpi, da li u čistilištu ili paklu. Ipak udvostručila sam svoje molitve za nju. Slijedeći noći došla je opet. Ugledala sam je u još žalosnijem stanju, u goroj vatri. Na njezinu licu oslikavao se očaj. Jako me je čudilo da sam je ugledala u još lošijem stanju nakon mojih molitava koje sam za nju žrtvovala. Upitala sam je: „Zar ti nisu pomogle moje molitve?“
– Ona mi je odgovorila da joj moje molitve nisu pomogle i neće joj pomoći. Ja upitah: „A molitve, koje je cijela Kongregacija žrtvovala za tebe, nisu ti pomogle?“ – Ona odgovori: „Ne. Te molitve koristile su drugim dušama.“ Uzvratih: „Ako vam ne pomažu moje molitve, tada molim da mi više ne dolazite.“ Odmah je iščezla. No ja nisam prestala moliti. Nakon nekog vremena opet mi dođe u noći ali već u drugačijem stanju. Nije bila više okružena vatrom kao prije. Njezino lice je zračilo. Oči su sjale radošću. Ona mi reče da imam pravu ljubav prema bližnjemu. Mnoge duše okoristile su se mojim molitvama. Potakla me je ne prestati s molitvom za patničke duše u čistilištu i reče da mora još samo kratko ostati u čistilištu. Ipak, neobični su Božji sudovi.“ (Dn 58)
„Kad sam pred Sve svete u sumraku išla na groblje, ulaz je bio zatvoren. Ali ja sam otvorila malo kapiju i rekla: „Vi duše, ukoliko nešto tražite, ja ću vam rado pomoći, koliko to Pravilo dopušta“. Tada čuh riječi: „Ispunjaj volju Božju. Mi smo utoliko sretne koliko smo ispunile Božju volju“. Navečer dođoše duše i zamoliše me za molitvu. Puno sam molila za njih. Kad se navečer procesija vratila s groblja vidjela sam veliku skupinu duša kako ulaze s nama u kapelu i zajedno s nama mole. Mnogo sam molila, jer zato sam imala dopuštenje svojih poglavarica.
U noći me posjetila opet jedna duša koju sam već jednom vidjela. Ali ove me nije molila za molitvu, nego mi je predbacivala da sam jednom bila vrlo ohola i sujetna i da se sada zalažem za druge iako imam još nekih drugih pogrešaka. Uzvratih: „Da, bila sam vrlo sujetna i ohola, ali to sam već ispovjedila i okajala svoje gluposti. Sada se pouzdajem u dobrotu moga Boga. Ako još i sada padnem, onda ne htijući, nikada namjerno, pa ni u najmanjoj stvari.“ Duša mi je počela predbacivati, zašto ne priznam njezinu veličinu kako to svi čine s obzirom na njezina velika djela; zašto je samo ja ne častim. U tom trenutku spoznadoh da je taj lik bio sotona, a ja rekoh: „Samo Bogu pripada čast, odlazi, sotono!“ Odmah se duša obori u strašni, nepojmljivi i neopisivi ponor.“ (Dn 518-520)
„Navečer mi dođe jedna od naših umrlih sestara. Zamolila me je za jedan dan posta i za prikazanje svih svakodnevnih vježbi za njih. Obećah. Slijedećeg dana, odmah ujutro, započela sam činiti sve na nakanu sestre. Za vrijeme Sv. mise trpjela sam kratko njezine muke. Osjetila sam u svojoj duši tako jaku glad za Bogom da sam mislila umrijeti od čežnje za sjedinjenjem s Njim. To nije trajalo dugo, ali shvatih što je želja duša u čistilištu.“ (Dn 1185-1186)
„U noći mi dođe duša jedne određene gospođice. Ona mi je dala osjetiti njezinu nazočnost i spoznati da je potrebna moje molitve. Molila sam neko vrijeme ali sam osjećala da njezin duh ne odlazi od mene. Tada rekoh u mislima: „Ako si ti dobar duh, ostavi me na miru a oprosti sutrašnjeg dana bit će za tebe“. U tom trenutku duša ostavi moju sobu. Spoznala sam da je ona u Čistilištu.“ (Dn 1723)
Milosrdni Isus 