Karol Józef Wojtyla, rođen je u Wadowicama, gradu 50-ak kilometara udaljenom od Krakowa, 18. svibnja 1920. Bio je drugo od dvoje djece Karola Wojtyle i Emilie Kaczorowske, koja je umrla 1929. Njegov stariji brat Edmund, liječnik, umro je 1932., a otac, niži vojni časnik, 1941.
Nakon završetka studija na višoj školi “Marcin Wadowita” u Wadowicama g. 1938. upisuje se na sveucilište Jagiellonian u Krakowu. Kada su nacisti zatvorili sveučilište g. 1939. mladi je Karol (od 1940. do 1944.) radio u kamenolomu, a potom u kemijskoj tvornici “Solvay” kako bi mogao zaraditi za život te izbjegao deportaciju u Njemačku. Osjetivši poziv na svećeništvo od 1942. pohađa u tajnosti predavanja na Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian kao bogoslov Krakowske nadbiskupije.
Nakon rata nastavlja studij na krakowskoj bogosloviji, koja je ponovno otvorena, i Teološkom fakultetu Sveučilišta Jagiellonian sve do svoga svećeničkog ređenja u Krakowu 1. studenoga 1946. Potom odlazi u Rim na dvogodišnji studij gdje doktorira na temu Pitanje vjere kod svetog Ivana od Križa. Godine 1948. vraća se u Poljsku gdje obavlja službu kapelana u Niegowicu, a potom studentskog kapelana u župi Sv. Florijana u Krakowu. Kasnije postaje profesorom iz moralne i etičke teologije na krakowskoj bogosloviji i Teološkom fakultetu u Lublinu. U 38-oj godini života, 4. srpnja 1958., Wojtyla postaje najmlađi poljski biskup. Za biskupa je zaređen 28. rujna 1958. u katedrali u Krakowu . Šest godina kasnije, tijekom održavanja Drugog vatikanskog koncila, 13. siječnja 1964. papa Pavao VI. imenuje ga krakowskim nadbiskupom, a 26. lipnja 1967. postaje kardinal.
16. listopada, 1978. Karol Wojtyla izabran je za Papu. Nakon punih 455 godina izbor je pao na ne-Talijana, prvoga slavenskog papu u povijesti. Karol Wojtyla uzeo je ime dvojice svojih prethodnika – Ivan Pavao II.. Uspijeva u Crkvi obnoviti vjeru u stvarnu Isusovu prisutnost u Presvetom Oltarskom Sakramentu i pobožnost Svetoj Krunici. Oživljava štovanje svetaca u Crkvi, ne propušta propovijedati o čistilištu i daje značajan doprinos teološkoj misli pisanjem o “Teologiji tijela”. U svojem dugom pontifikatu (1978.-2005.) trudio se obići vjernike diljem svijeta, držeći velike mise na otvorenom. 2001. dijagnosticirana mu je parkinsonova bolest. Usprkos trpljenju koje je donijela ta bolest, uspijevao je putovati svijetom i efikasno upravljati Katoličkom Crkvom.
Papa Milosrđa
Ujedno, bl. Ivan Pavao II bio je i veliki širitelj Božjeg Milosrđa. Još kao nadbiskup u Krakowu 1978. dao je prvo službeno Crkveno odobrenje za pobožnost Božanskom milosrđu. 1981. objavljuje enickliku “Bogat Milosrđem” u kojoj piše: “Vazmeni Krist je konačno i vječno utjelovljenje milosrđa, njegov živonosni znak: ujedno povijesni i eshatološki znak spasenja. U istom duhu bogoslužje vazmenog vremena stavlja u naša usta riječi psalma: Misericordia Domini in aeternum cantabo, “o milosrđu Gospodnjem pjevat ću do vijeka”.” Na osminu Uskrsa 1993. proglašava Faustinu Kowalsku blaženom, a na osminu Uskrsa 2000. proglašava je svetom. U samoj homiliji na misi kanonizacije ustonovio je blagdan Božanskog Milosrđa, kao blagdan obvezan za cijelu Crkvu. 2002. u Krakowu posvećuje čovječanstvo Božjem milosrđu ovim riječima: “Bože, Oče milosrdni, ti si nam svoju ljubav objavio po svome Sinu Isusu Kristu, ti izlijevaš na nas Duha Svetoga Tješitelja. Tebi Oče, povjeravamo sudbinu svijeta i svakog pojedinog čovjeka. Smiluj se nama grešnicima, izliječi našu slabost i odagnaj svako zlo od nas. Dopusti, Oče, da svaki stanovnik zemlje iskusi tvoje milosrđe i da u tebi, Trojedini Bože, uvijek pronalazi izvor nade i smilovanja. Vječni Oče, po muci i uskrsnuću tvoga Sina, molimo te, budi milosrdan nama i cijelome svijetu. Amen.”
Preminuo je 02. travnja 2005., noć uoči blagdana Božanskog milosrđa, a proglašen je blaženim 01. svibnja 2011. na Nedjelju Božanskog milosrđa. Svetim je proglašen 27. travnja 2014., također na Nedjelju Božanskog milosrđa.
Spomendan mu slavimo 22. listopada.
Milosrdni Isus 