Odnos prema umirućima

Odlomci iz Dnevnika

„Slijedećeg dana, kad sam ušla u dvoranu, ugledala sam jednu umiruću osobu i saznala da je agonija bila započela još noću. Kako sam mogla utvrditi, bilo je to u vrijeme, kad me se usrdno molilo za molitvu. Iznenada sam čula glas u svojoj duši: „Moli krunicu koju sam te Ja naučio“. Požurih po svoju krunicu, klekoh pored umiruće i započeh moliti sa svim žarom svoje duše. Iznenada umiruća otvori oči i pogleda me. Još nisam bila završila molitvu, ona tada umrije u neobičnom miru. Žarko molih Gospodina ispuniti obećanje koje mi je dao za tu krunicu. Gospodin mi je dao spoznati da je ta duša primila milost, koju mi je obećao Gospodin. To je bila prva duša koja je mogla iskusiti Gospodinovo obećanje. Osjećala sam kako je snaga milosrđa obuzela tu dušu.“ (Dn 810)

„Večeras sam osjetila u svojoj duši da netko potrebuje moje molitve. Odmah sam počela moliti. Iznenada prepoznah i nutarnje osjetih duha koji me za to molio. Molim tako dugo dok ne zadobijem mir. Velika pomoć umirućima se nalazi u krunici. Često molim za nutarnje spoznatu nakanu, uvijek tako dugo dok ne osjetim u svojoj duši da je molitva bila uspješna. Posebno sada, budući da sam ovdje u bolnici, osjećam nutarnju povezanost s umirućima koji me mole za molitvu na početku njihova umiranja.Bog mi je podario posebnu povezanost s umirućima. Sada, budući da se to češće događa, imam prigodu čak odrediti točan sat. Danas, u jedanaest sati noću, iznenada sam probuđena i jasno sam osjetila da je kod mene bio neki duh i zamolio me za molitvu. Neka sila prisilila me doslovno moliti. Moja spoznaja je čisto duhovna. Ona dolazi po iznenadnom prosvjetljenju, koje mi Bog dodjeljuje u tom trenutku. Onda molim tako dugo dok ne osjetim mir u svojoj duši, što nije uvijek jednako dugo. Ponekad se događa da sam već umirena nakon jedne „Zdravo Marije“. Zatim još molim „Iz dubine“ (Ps 130) i time završim. Ponekad se dogodi da izmolim cijelu krunicu i tek onda osjetim mir. Ovdje mogu pripomenuti, kad kroz duže vrijeme osjetim nagon ili unutarnji nemir za molitvom, duša je u većoj i težoj smrtnoj borbi. Za određivanje vremena imam slijedeću metodu: imam sat i pogledam vrijeme. Slijedećeg dana, kad mi se kaže o smrti odgovarajuće osobe, pitam o sati koji onda točno odgovara i s obzirom na „prelazak“. Kažu mi, ta i ta osoba imala je tešku smrtnu borbu. Neki put mi kažu, danas je umrla ta i ta osoba, ali je vrlo brzo i smireno zaspala. Događa se da umirući leži u drugoj ili trećoj baraki, ali za dušu ne postoji prostor. Događa se da i na nekoliko stotina kilometara imam istu spoznaju. To se zbilo nekoliko puta s obzirom na rodbinu i moju obitelj, također i s obzirom na časne sestre i duše, koje nikad u životu nisam poznavala.“ (Dn835)

„Moja povezanost s dušama umirućih je tako velika kao i ranije. Često pratim dušu jednog umirućeg na velikoj udaljenosti. Ali najviše se radujem kad vidim da se ostvaruje obećanje milosrđa na dušama. Gospodin je vjeran. Što On jednom kaže – to drži.“(Dn 935)

„Jedna određena duša koja je ležala na našem odjelu, bila je namsrti. Jako se mučila. Tri dana je trajalo njezino umiranje. Povremeno je bila pri svijesti. Cijela soba molila je za nju. Također sam i ja htjela poći k njoj, ali Majka predstojnica mi je zabranila ići umirućima. Tako sam molila u svojoj sobi za tu dušu. Kad sam čula, da se ona još uvijek muči i nije sigurno kad će doći kraj, dirnulo me nešto u mojoj duši i rekoh Gospodinu: “Isuse, kad Ti je sve drago što činim tada Te molim za znak – neka se ne muči ova duša, nego neka odmah prijeđe u vječno blaženstvo”. Nekoliko minuta kasnije saznala sam da je ova duša bila tako smirena i brzo usnula da se nije mogla pravovremeno upaliti svijeća.“ (Dn 936)

„Večeras je jedan mladi čovjek bio na samrti. Jako se mučio. Za njega sam molila Krunicu milosrđa, koju me Gospodin naučio. Izmolila sam je cijelu, ali umiranje je potrajalo. Htjela sam moliti Litanije Svih svetih, tada sam iznenada čula riječi: „Moli Krunicu milosrđa“. Shvatih, da je ta duša trebala veliku pomoć u molitvi i veliko milosrđe. Zaključah se u svojoj sobi, legoh u liku križa na pod i prosih milosrđe toj duši. Tada sam osjetila veliku Božju slavu i Njegovu veliku pravednost. Drhtah od užasa, ali nisam prestajala moliti Boga za milosrđe toj duši. Uzeh svoj križ s grudiju. Bio je to moj križ sa zavjetovanja, položih ga na grudi umirućeg i rekoh Gospodinu:“Isuse, pogledaj na tu dušu takvom ljubavlju kao što si na danu mojih vječnih zavjeta pogledao na moju savršenu žrtvu paljenicu, i snagom obećanja koje si mi dao za umiruće kad se zazove Tvoje milosrđe“. Njegove muke prestadoše, preminu smireno. O kako bi trebali puno moliti za umiruće. Koristimo se milosrđem dokle traje vrijeme smilovanja.“ (Dn 1035)

„Kad sam na kratko došla u kapelu, Gospodin mi reče: „Moja kćeri, pomozi mi spasiti jednog određenog umirućeg grešnika. Moli za njega krunicu milosrđa, što Sam te naučio.“

Kad sam započela moliti,vidjela sam umirućeg u užasnim mukama i borbama. Branio ga je Anđeo čuvar, ali on je bio nekako bespomoćan s obzirom na ogromnu bijedu te duše.Cijela masa đavola čekala je na dušu. Dok sam molila, ugledala sam Isusa u liku kao što je predstavljen na slici. Zrake, koje su dolazile iz Isusova Srca, okružile su bolesnika i sile tame obuze panični bijeg. Bolesnik je tiho posljednji put udahnuo. Kad sam došla k sebi, shvatih kako je važna molitva za umiruće. Ona ublažuje Božju srdžbu.“ (Dn 1565)

„Često se susrećem sa umirućima kojima izmolim Božansko milosrđe. Kako je velika pak Božja dobrota, veća nego što možemo zamisliti. Postoje trenuci i tajanstvenosti Božanskog milosrđa nad kojima će se čuditi nebesa. Naše prosudbe o dušama trebale bi zanijemiti, jer neobično je Božansko milosrđe prema njima.“ (Dn 1684)

„Često pratim duše umirućih, izmolim im pouzdanje u Božje milosrđe i molim Boga za Njegovu veliku milost koja uvijek pobjeđuje. Ponekad Božansko milosrđe stiže grešniku u posljednjem trenutku na čudesan i tajanstven način. Izvanjski se čini kao da je sve izgubljeno, ali to nije tako. Obasjana jakom strujom konačne Božje milosti duša se okreće u posljednjem trenutku tolikom ljubavlju Bogu, da odmah zadobija oproštenje svih grijeha i kazni. Izvanjski nam ne daje nikakvih znakova kajanja i satrvenosti, jer više ne reagira ne izvanjske stvari. O kako je neistraživo Božansko milosrđe. Ali, o jao, postoje duše koje slobodno i svjesno odbijaju i preziru ovu milost. Za vrijeme samog umiranja Milosrdni Bog dariva duši ovaj svjetao trenutak i ako duša hoće, ima mogućnosti vratiti se Bogu. Ponekad je pak kod duša neka tako jaka okorjelost, da one svjesno izabiru pakao. One preduhitre sve molitve, koje druge duše prinoste za njih Bogu, što više i sama Božja nastojanja.“ (Dnevnik s. Faustine br. 1698)

„Danas mi dođe Gospodin i reče: „Moja kćeri, pomozi Mi spasavati duše. Otići ćeš jednom umirućem grešniku, koji se upravo nalazi u očaju, i moliti Krunicu milosrđa. Time ćeš mu izmoliti pouzdanje u Moje milosrđe.“ Iznenada sam se našla u jednoj nepoznatoj kolibi, gdje je umirao neki stariji čovjek u užasnim mukama. Njegov krevet okružile su brojne sotone i plačuća obitelj. Kad sam započela moliti razbježaše se duhovi tame siktanjima i prijetnjama, duša se umiri i s punim se pouzdanjem upokoji u Gospodinu.“ (Dn 1797-1798)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s