Odlomci iz Dnevnika
„Osjećam užasnu bol kad vidim patnje svojih bližnjih. Sve patnje mojih bližnjih nalaze u mom srcu svoj odsjaj. Njihove muke nosim tako u srcu da sam čak fizički iscrpljena. Željela bih da sve patnje siđu na mene, da bih svojim bližnjima tako pribavila ublaženje.“ (Dn 1039)
„Kad sam došla na ulazna vrata bili su to isti siromasi po drugi puta. Bila sam s njima još nježnija i nisam im dala osjetiti da su već tu bili kako ih ne bi dovela u neprijatnost. Oni onda govore otvoreno o svojim potrebama i oskudicama. I kad mi sestra N. Govori, da se s prosjacima tako ne postupa i vrata mi zatvori pred nosom, njih susrećem tako, kada je ona odsutna, kako bi to Učitelj Sam činio. Ponekad se dade više, kad se ništa ne da, nego kad se na grub način da puno.“ (Dn 1282)
„Danas sam ne razmišljajući upitala dvoje siromašne djece, da li kod kuće stvarno nemaju ništa jesti. Ta djeca nisu rekla ni riječi i napustila su ulazna vrata. Razumjela sam da im je jako teško palo govoriti o svojim poteškoćama. Najžurnije sam pošla za njima, vratila ih nazad i dala im što sam mogla dati i što mi je bilo dopušteno davati.“ (Dn 1297)
„Danas mi dođe jedna duša na ulaz i zamoli me da bude primljena među djecu, ali nije mogla biti prihvaćena. Toj je duši nužno bila potrebna naša kuća. Za vrijeme razgovora s njom započeše Isusove patnje u meni. Kad je ona otišla činila sam jedno od najtežih mrtvenja. Slijedeći put neću pustiti da jedna takva duša ode. Tri dana dugo sam puno trpjela za tu dušu. Jako mi je žao da su naši zavodi tako maleni i ne mogu udomiti veći broj takvih duša. Moj Isuse, Ti znaš, koliko trpim za svaku zalutalu ovčicu.“ (Dn 1305)
„Danas dođe Isus u liku jednog siromašnog mladića na ulazna vrata, mršav i mlad čovjek u jako poderanoj odjeći, bos, bez kape, smrzao, jer cijeli je dan bio hladan i kišovit. Zamolio je nešto toplo za pojesti. Otišla sam u kuhinju, ali tu nije bilo ničega za siromahe. Nakon duljeg traženja našlo se nešto juhe. Ugrijala sam je, ubacila malo kruha u nju i pružila je tom siromahu koji ju je pojeo. U trenutku kad sam vrč uzela natrag, on se pokazao kao Gospodar neba i zemlje. Kad sam Ga ugledala takvog – nestade mojim pogledima. Vrativši se u stan razmišljala sam, što se bilo dogodilo na ulaznim vratima. Tada sam čula riječi u mojoj duši: „Moja kćeri, čuo sam blagoslovne riječi siromaha. Oni dođoše s ulaza i slaviše Me. Svidjelo Mi se Tvoje milosrđe u granicama poslušnosti i napustih Svoje prijestolje da bih probao plod tvojeg milosrđa.“ O moj Isuse, sada mi je jasno. Sve sam razumjela, što se upravo dogodilo. Čudilo me, kakav bi to bio siromah kojeg odlikuje takva skromnost. Otada se zapalila još čišća ljubav u mojem srcu prema siromasima i potrebnima. Kako se radujem što su mi pretpostavljeni dali tu dužnost. Znam da je milosrđe mnogostruko. Uvijek, posvuda i u svako vrijeme može se činiti dobro. Iskrena ljubav prema Bogu vidi trajno u svojoj okolini nužnost pomagati djelom, riječju i molitvom. Sada razumijem Tvoje riječi, Gospodine, što si mi ranije kazao.“ (Dn 1312-1313)
Milosrdni Isus 