Isus je rekao sv. Faustini da napiše tako u svom dnevniku: « Napiši, da danju i noću moj pogled počiva na njim.»
Na kome je počivao Isusov pogled?
Na blaženom Mihaelu Sopoćku, tom posebnom poljskom svećeniku; odgojitelju mladih, ispovjedniku, duhovnom ocu. Sopoćko je najprije uzor vječne ljepote «nasljedovanja Krista», njegov život obrazuje dobrotu i milosrđe Krista. A Milosrđe Božje potrebno nam je svaki dan, ponajprije u našim obiteljima. Svaki dan žena treba imati razumijevanja prema svome mužu i on treba ju darovati tim istim razumijevanjem i stalno obnavljati uzajamnu vjernost. Svaki dan roditelji treba da opraštaju svojoj djeci neposlušnosti i razne stvari, ali istodobno djeca treba da budu strpljivi prema roditeljima, treba da nasljeduju njihov primjer i slušaju njihove opomene. Ima jedna stvar koju bl. M. Sopoćko prikazuje svećenicima a to je neka budu neumorni u svojoj dušobrižničkoj gorljivosti. Potiče ih da u sebi oblikuju srce dobro i milosrdno, da budu strpljivi, mirni i srdačni, ustrajni u katehiziranju djece, mladih i odraslih. Potiče ih da uvijek budu na raspolaganju konačnoj u posluzi udjeljivanja oprosta za vrijeme sakramenta sv. ispovijedi. Neka ispovjedaonica postane najvažnija ambona svećeničkog naučavanja. Tako je radio bl. M. Sopoćko, na taj način je mogao ponovno vratiti radost u život mnogim ljudskim dušama. Osim toga naš blaženik ima zasluge u vođenju ka svetosti dušu mlade redovnice, sestre Faustine Kovalske. On se posvetio širenju kulta Božjeg Milosrđa, utemeljitelj je družbe sestara Milosrdnog Isusa. Neophodna zadaća svakog svećenika je širiti Božje Milosrđe nad ljudskom nevoljom; druga je zadaća vođenje duša posvećenih i svjetskih na putu kršćanske savršenosti. Baš sada u moderno doba u takvoj kulturi Crkvi su potrebni svećenici koji mogu biti duhovni vođe, iskusni u vođenju i mudri u poznavanju toga što je dobro i ispravno. Mladi i odrasli danas trebaju mudre osobe koje će voditi njihovu slobodu na izbore koje su u skladu s Evanđeljem.
Kardinal Angelo Amato
Prefekt kongregacije za kanonizacije