Duhovnost

Koja korist ako je Kristov stol prepun zlatnih čaša, a on sam umire od gladi?

Želiš li častiti Kristovo tijelo? Ne preziri ga gola: niti ga ovdje časti svilenim odijelima, niti ga vani ne zanemari kad je udaren studeni i golotinjom. Onaj koji je rekao: Ovo je tijelo moje, i riječju je stvar potvrdio, rekao je i: Vidjeli ste me gladna i niste me nahranili i: Što niste učinili jednome od ovih najmanjih, meni niste učinili. Za ovo sigurno ne treba odijela, nego čista duša, a za ono treba puno mara i brige.

Učimo se razmišljati i slaviti Krista kako to on želi. Njemu je, naime, najugodnija ona čast koju sam želi, a ne ona za koju mi mislimo. Tako je Petar mislio da će ga počastiti ako mu ne da da mu opere noge. No to što je htio nije bila čast nego sasvim suprotno. Tako mu i ti iskaži čast kako je zakonom zapovjedio i svoja dobra dijeli siromasima. Bogu ne trebaju zlatne posude nego zlatne duše.

To kažem, ne da bih zabranio da se takvi darovi daju, nego tražim da se s tim i prije tih darova daje milostinja. To doista on rado prima, ali mnogo više milostinju. To koristi samo onome koji daje, a ona i onome koji prima. Čini se da je tu prigoda da se čovjek pokaže, a ovdje je samo milostinja i blagost.

Koja korist ako je Kristov stol prepun zlatnih čaša, a on sam umire od gladi? Najprije gladnoga nahrani, a tek onda od suviška ukrasi njegov stol. Činiš zlatnu čašu, a čašu vode ne daš? Zašto treba pripravljati zlatom vezene pokrivače za stol, ako njemu ne damo niti potrebno odijelo? Koja korist od toga? Reci mi: Ako koga vidiš bez nužne hrane i ostaviš ga tako, pa samo ukrasiš stol zlatom, zar će ti zahvaliti, ili se naprotiv rasrditi? A ako ga vidiš obučena u podrte haljine i ukočena od studeni a ne daš mu odijelo nego mu podigneš zlatne stupove govoreći da to činiš u njegovu čast, zar se neće osjetiti ismijanim i uvrijeđenim najvećom grdnjom.

Tako i o Kristu razmišljaj dok kao lutalica i putnik ide naokolo bez krova, a ti ga  ne primaš kao gosta, nego ukrašavaš pod i zidove i glavice stupova, te srebrene lance vješaš na svijećnjake, a njega u zatvoru svezana ni da pogledaš. To kažem ne zabranjujući da se tako radi, nego da se o svemu skupa vodi briga. Dapače smatram da prije treba učiniti ovo, pa onda ono.

Tko ovo nije učinio, nije nikada bio optužen, a koji su ovo zanemarili, određeni su za pakao i neugasivi oganj da podnose muke s đavlima. Dok uresuješ zgradu, ne preziri bijednoga brata. On je dragocjeniji hram od bilo koje zidane zgrade.

Iz Homilija o Matejevu Evanđelju, svetog Ivana Zlatoustog, biskupa

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s