Papa Franjo o milosrđu

Kršćani trebaju “zaprljati ruke” i približiti se isključenima

Kršćani se trebaju približiti i pružiti ruku onima koje društvo isključuje, kao što je Isus činio s marginaliziranim ljudima svojega vremena. To Crkvu čini istinskom zajednicom – istaknuo je papa Franjo na jutrošnjoj misi u kapeli Doma sv. Marta. Prvi koji je „zaprljao ruke“, približivši se isključenima svojega vremena bio je Isus. „Zaprljao“ je ruke, primjerice, dotičući gubavce i liječeći ih. Time je poučio kako Crkva ne može biti istinska zajednica bez bliskosti.

Komentirajući današnji evanđeoski odlomak o Isusovom izlječenju gubavca, Papa je istaknuo da je takva osoba u očima zakonoznanaca bila nečista. Guba, primijetio je, bila je doživotna osuda, a izliječiti gubavca bilo je jednako oživljenju mrtvaca. Stoga su osobe koje su bolovale od gube bile marginalizirane. Isus, naprotiv, pruža ruku isključenomu i pokazuje temeljnu vrijednost bliskosti.

Bez bliskosti nema zajedništva; bez bliskosti se ne može izgrađivati mir ni činiti dobro. Isus je bolesniku mogao samo reći: „Ozdravi!“; ali je izabrao približiti mu se i dodirnuti ga; učiniti više. Onoga trenutka kad je Isus dodirnuo nečistoga, i sam je postao nečist. To je Isusovo otajstvo: uzima na sebe naše nečistoće. Kako ističe sv. Pavao: „On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, već je ponizio sam sebe“. Drugdje apostol kaže „Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas učini grijehom“. Kako je objasnio Papa, Isus je postao grijehom, marginaliziran, uzeo je na sebe nečistoće kako bi nam se približio.

Isus bivšeg gubavca upozorava da nikome ne govori o izlječenju, već da se „prikaže svećeniku i prinese dar po Mojsijevu propisu, njima za svjedočanstvo“. To Isus čini zato što mu je, još više od izlječenja, od temeljne važnosti uključivost. Kako je rekao Sveti Otac, često je vrlo teško učiniti dobro, a da ne zaprljamo ruke. A Isus ih je zaprljao. Osim toga, Isus uključuje gubavca koji je dotada bio isključen iz društva. Isus nikada nikoga ne marginalizira, već marginalizira samoga sebe kako bi uključio one koji su na rubovima, kako bi svojim životom uključio nas, grješnike.

Papa je istaknuo zadivljenost koju je Isus izazvao svojim riječima i djelima. Koliko je ljudi u povijesti, a i sada, koji slijede Isusa jer su zadivljeni njegovim govorom – upitao je Papa. Koliko je pak ljudi koji promatraju izdaleka i ne razumiju ili ih ne zanima. Koliko ljudi gleda izdaleka sa zlobom u srcu, koji žele Isusa iskušati, kritizirati ga i osuditi. A koliko je onih koji se drže daleko jer nemaju njegovu hrabrost, ali se žele približiti! U tome slučaju, Isus prvi pruža ruku. Postao je jedan od nas; prema Papinim riječima, „grješnik poput nas, ali bez grijeha, no zaprljan našim grijesima. To je kršćanska bliskost“.

Lijepa je to riječ, bliskost – i poziva nas na ispit savjesti: znam li se približiti osobama? Imam li snage i hrabrosti dodirnuti marginalizirane? To su pitanja koja se tiču i Crkve, župā, redovnikā, biskupā, svećenikā; svih – ustvrdio je na kraju papa Franjo.

Tekst preuzet s internetske stranice Vatikanskog radija

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s