Sa dušom svete Faustine

Blizu je ponoć

Ritam vremena- ritam Božjeg života

Kada je 16. studenoga 1231. godine sveta Elizabeta Tirinška ležala na samrtnoj postelji, svoje posljednje sate provela je pripovjedajući o Isusovu životu, onako kako je to naučila gledati i shvaćati u Bibliji i navještaju Crkve. Oko ponoći je zamolila one koji su stajali uokolo da posve utihnu. Rekla je “Govorimo o Spasitelju i o malom Isusu jer je blizu ponoć kada je rođeno milo dijete Isus”. U času svojega umiranja ona ulazi  u tišinu svete noći. U noći svojeg umiranja ona ulazi u noć svijetla…

Ritam svojega vremena prožela je povješću vjere: sati u vremenu za nju više nisu bili mijene u kretanju zviježđa, nego sati koji pričaju o povijesti Božje ljubavi s nama.

Sveta Faustina, baš kao i sveta Elizabeta, te kao i mnogi drugi sveci živi ritam povijesti vjere.

Poslije podne dođe sestra Kajetana  i povede me (iz bolnice) kući za blagdane. Radovala sam se biti zajedno s redovničkom zajednicom. Kad smo se vozile gradom, predstavila sam si da je to Betlehem. Vidjela sam ljude kako žure i razmišljala, tko danas razmatra neshatljivu tajnu u pobožnosti i tišini? Dn 844

Zar i sam Isus nije zapovjedio da se štuje čas milosrđa (15,00 sati), te nas tako sve želi uvesti u svoje vrijeme. Upravo to čine sveci: izlaze iz vremena koje izgleda kao neki fragmenti po kojima svoj život omeđujemo i rašačlanjujemo u veće i manje dijelove, i ulaze u pravo vrijeme koje u tim fragmentima otkrivavaju samu bit vremena. Ta bit je skrivena u Bogu, i samo po Njemu i s Njim naše vrijeme se ispunja.

Nije to obično praćenje liturgijske godine koje zapisano u našim liturgijskim knjigama; nisu to ni molitveni časovi koje redovnik dnevno od jutra do večeri moli; nije to izvanjsko vršenje liturgijskih čina.

Kad sveta Elzabeta u običnoj ponoći očekuje rođenje Spasitelja, a sestra Faustina dok putuje na badnjak kroz Krakow u njemu vidi Betlehem, vrijeme za njih postaje Božje vrijeme, sati Božje ljubavi i blizine. One žive stvarnost vjere, i njihov život skriven s Kristom u Bogu.

Neka naša povijest bude i povijest života Božjega u nama, neka ova soba bude štalica, ovaj stol neka bude oltar, moje srce neka bude jaslice…

Ovo vrijeme je zapravo moje spasenje, moja istinska radost skrivena u Bogu. I dok ulazim u ritam Božjeg života, bliži se ponoć. Mali Isus bi spavao, neka sve utihne, kao na svaku svetu noć, da mogu čuti kako Isus spava.

Kako diše u meni. Kako me oživljuje.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s