Vlč. Stanislaw Strzelecki primjećuje da vlč. Sopoćko svjestan neobičnosti puteva Božje milosti ništa a priori nije prihvaćao, niti je a priori odbacivao, što vrlo povoljno svjedoči o njegovoj razboritosti. Prije donošenja bilo kakvog suda o objavama s. Faustini, najprije se uvjerio u njenu osobnu svetost. Godine 1948. svjedoči:”Privukla je moju pozornost neobičnom profinjenošću savjesti i tijesnim sjedinjenjem s Bogom: uglavnom nije bilo materije za odriješenje, i nikada nije uvrijedila Boga teškim grijehom.”
Iz knjige “Sestra Faustina, biografija svetice”, Ewe Czaczkowske